Moj posao nije da vam kažem šta da radite, već da zajedno pronađemo rešenje. Oduvek me je zanimalo kako postajemo osobe koje jesmo, šta oblikuje naše obrasce mišljenja i ponašanja i kako nesvesni procesi utiču na naše odluke, odnose i svakodnevni život.
Fascinira me trenutak kada čovek prepozna svoje obrasce u sebi — onaj trenutak uvida, kada stvari odjednom dobiju smisao. Upravo tada počinje mogućnost za promenu.
Psihologiju sam studirala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde sam 2015. godine završila i master. Uz fakultet, prošla sam kroz brojne edukacije i seminare. Završila sam petogodišnju edukaciju iz integrativne psihodinamske psihoterapije (O.L.I.), a svoj psihoterapijski rad trenutno obavljam kao psihoterapeut pod supervizijom.
Radno iskustvo stekla sam kao voditelj slučaja u Centru za socijalni rad, a potom kao profesor psihologije i stručni saradnik psiholog u srednjoj školi, gde radim već osam godina. Kroz nastavu sam naučila da radim sa grupom: da držim pažnju, vodim diskusiju i reagujem na ono što se u prostoriji zaista dešava. Kroz savetodavni rad naučila sam da idem u dubinu jedne priče. Radionice traže i jedno i drugo.
Poslednjih pet godina paralelno se bavim psihološkim savetovanjem i psihoterapijom.
Verujem da se trajne promene ne dešavaju zato što nam je neko dao dobar savet, već zato što smo stekli dublje razumevanje sebe i načina na koji funkcionišemo.
Kada razumemo sebe, lakše razumemo i druge.
Kvalitet odnosa između klijenta i terapeuta najpouzdaniji je pokazatelj toga koliko će rad biti uspešan — važniji i od pravca i od metode. Zato prvo gradimo poverenje; tek tada se otvara prostor za uvid i za promenu koja ostaje.
U radu se fokusiram na snage klijenata i otkrivanje njihovih potencijala. Pomažem im da uvežbaju veštine koje im najviše odgovaraju i zajedno pronalazimo načine da stvore život po svojoj meri.
Posvećena sam stvaranju okruženja u kojem se moji klijenti mogu osećati sigurno, u kojem ću ih razumeti i podržati i — što je još važnije — čuti bez osuđivanja. U našem razgovoru ne morate da birate reči ni da strahujete da ću zbog nečega što kažete loše misliti o vama.
Kako se osećamo, kako podnosimo pritisak i kako reagujemo u sukobu — sve to ulazi sa nama na posao. Vidi se u tonu kojim odgovaramo kolegi, u tome da li ćemo neki razgovor odložiti ili obaviti, u atmosferi koju tim oseti i pre nego što bilo ko išta kaže.
Zato radionice ne vodim tako što učesnicima delim pravila ponašanja na poslu. Pravila se zaborave do kraja nedelje. Ono što ostaje jeste trenutak kada čovek prepozna sopstveni obrazac — kada mu se učini da situacija koju je hiljadu puta doživeo na jedan način može da se vidi i drugačije.
Taj trenutak je početak promene. A kada se promeni način na koji jedan čovek reaguje, menja se i način na koji ceo tim funkcioniše oko njega.
Katalog radionica →
Prijatelji i porodica vas vole — i baš zato imaju svoje mesto u vašoj priči. Psiholog ga nema. Nije uključen u vaš svakodnevni život, nema interes u vašim odlukama i ne mora da čuva sliku koju o vama već ima.
Zajedno istražujemo ono što vam se dešava, aktivno slušam i pomažem vam da pronađete načine za uklanjanje prepreka rastu i promeni.
Ne morate unapred da znate šta je problem. Dovoljna je jedna rečenica.